
Svi smo ponekad pod stresom, žurimo sa posla na obaveze, i u tom haosu ponekad uzimamo nešto nezdravo „za energiju“. U takvim trenucima insulinska rezistencija se može pojaviti neprimetno, polako narušavajući balans šećera u krvi. Dobra vest je da je možete držati pod kontrolom. Ponekad su dovoljne sitne promene, poput više fizičke aktivnosti, manje brze hrane i povremenih pregleda šećera, da biste sprečili ozbiljnije probleme. Hajde da pogledamo zajedno kako da prepoznate znakove i kako da preduzmete korake ka zdravlju.
Šta je insulinska rezistencija i kako se razlikuje od dijabetesa?
Koji su glavni faktori rizika za nastanak insulinske rezistencije?
Koje su posledice ukoliko se ne leči insulinska rezistencija?
Koji faktori su bitni za smanjivanje insulinske rezistencije?
Kakva je povezanost između insulinske rezistencije i ishrane?
Kako insulinska rezistencija utiče na žene, muškarce i decu?
Insulinska rezistencija (IR) znači da telo ne reaguje kako bi trebalo na insulin – hormon koji pomaže da šećer iz krvi pređe u ćelije. Telo ga i dalje proizvodi, ali ćelije postaju „gluve“, pa šećer ostaje u krvi. Da bi to nadoknadilo, telo pravi još više insulina.
Iako to još nije dijabetes tipa 2, ako se ne prepozna i ne leči na vreme, može da pređe u dijabetes. Zato je važno reagovati na vreme, iako je šećer još uvek „u granicama“.

Ovo stanje ne nastaje preko noći. Obično se razvija polako, pod uticajem više faktora iz svakodnevnog života.
Višak telesne mase, posebno u predelu stomaka, značajno utiče na smanjenu osetljivost ćelija na insulin, što doprinosi razvoju insulinske rezistencije.
Grickalice, sokovi i beli hleb brzo podižu šećer u krvi. Telo tada mora da luči više insulina, a vremenom ćelije na to sve slabije reaguju.
Sedenje po ceo dan smanjuje osetljivost ćelija na insulin. I najmanje kretanje – šetnja, istezanje ili lagana vežba – može pomoći da telo bolje reaguje na insulin.
Lekovi poput kortikosteroida mogu povećati šećer u krvi i otežati kontrolu insulina. Ako ih koristite duže, pratite vrednosti glukoze u krvi.
Dugotrajan stres podiže nivo kortizola, a on direktno povećava šećer u krvi. Uvedite navike koje vas opuštaju – čak i kratki predah pomaže.
Ovo je hormonski poremećaj sa viškom kortizola, koji često dovodi do insulinske rezistencije. Simptomi poput sala na stomaku i tankih udova treba da vas podstaknu da potražite lekarsku pomoć.
Žene sa PCOS-om često imaju povišen insulin. To može dovesti do problema sa težinom, ciklusima i kasnije – do insulinske rezistencije. Rano prepoznavanje i vođenje zdravijeg načina života igraju ključnu ulogu.
Ovo stanje ne dolazi iznenada. Obično se razvija postepeno, a mnogi faktori iz svakodnevnog života mogu joj doprineti. Često ni ne znamo da svojim navikama stvaramo problem.
Višak masti, naročito oko stomaka, remeti rad insulina. Telo tada mora da luči mnogo više ovog hormona, što s vremenom dovodi do zasićenja i smanjenja osetljivosti ćelija.
Dugotrajno sedenje i manjak kretanja smanjuju osetljivost tela na insulin. Čak i umerena fizička aktivnost, poput šetnje, pomaže da se funkcija regulacije insulina poboljša.
Stres izaziva lučenje kortizola, koji povećava šećer u krvi i otežava delovanje insulina. Tehnike opuštanja i vreme za sebe mogu pomoći u smanjenju ovog uticaja.
Brza i slatka hrana podiže nivo šećera (glukoze u krvi), pa telo mora da proizvodi više insulina. Vremenom to dovodi do slabije reakcije ćelija. Promena ishrane čini veliku razliku.
Ako ste ga imali tokom trudnoće, veći je rizik da kasnije razvijete insulinsku rezistenciju. Zato je važno nastaviti sa kontrolama i zdravim navikama i posle porođaja.
PCOS i masna jetra povezani su sa višim nivoima insulina u krvi. Pravilna ishrana i kretanje su ključni za kontrolu ovih stanja i sprečavanje komplikacija.
Ako u porodici imate slučajeve dijabetesa tipa 2, postoji veća verovatnoća da i vi razvijete insulinsku rezistenciju. Zdrave navike i redovne kontrole mogu pomoći da se to izbegne.
Osim što šteti plućima i srcu, pušenje povećava šećer u krvi i slabi dejstvo insulina. Svaki pokušaj da se ostavi duvan je korak u pravcu boljeg zdravlja.
Kako starimo, upotreba insulina u organizmu postaje manje efikasna, pa telo i ćelije neće imati dovoljno insulina za pravilno funkcionisanje. To ne znači da će problem sigurno nastati, ali kontrola glukoze i briga o telu postaju sve važniji nakon 45. godine.
Ova stanja izazivaju hormonski disbalans i mogu povećati rizik od insulinske rezistencije. Ako postoje simptomi, važno je javiti se lekaru.
Određeni lekovi mogu uticati na kontrolu glukoze u krvi. Ako ih koristite duže vreme, redovno proveravajte vrednosti glukoze.
Apneja u snu remeti normalno funkcionisanje tela i može doprineti nastanku insulinske rezistencije. Kvalitetan san je važan deo celokupnog zdravlja.

Simptomi insulinske rezistencije često nisu očigledni. Mogu delovati kao posledica svakodnevnog stresa ili lošeg sna, pa ih mnogi ne prepoznaju odmah. Ipak, ako ih primetite na vreme, možete sprečiti razvoj ozbiljnijih problema.
Uprkos redovnim obrocima, stalno ste gladni. To je znak da insulin, koji je zapravo hormon pankreasa, ne šalje dobar signal telu da je sito. Ako se ovo često dešava, vredi proveriti nivoe šećera i insulina.
Osećate se iscrpljeno i kad se naspavate? Telo koje ne koristi insulin (glavni anabolički hormon u telu), pravilno ne uspeva da energiju iz hrane prenese tamo gde je potrebna. Rezultat je hroničan umor bez očiglednog razloga.
Dobijanje kilograma, posebno u predelu stomaka, može biti posledica insulinske rezistencije. Čak i uz zdravu ishranu i vežbanje, višak masti se teško gubi kada hormon pankreasa ne funkcioniše kako treba.
Visok pritisak može biti povezan sa smanjenom osetljivošću tela na insulin. Ako često imate povišen pritisak, a uz to i druge simptome sa ove liste – vredi se testirati.
Tamne mrlje na vratu, pazusima ili preponama mogu ukazivati na stanje poznato kao aksantoza nigricans. To je jedan od vidljivih znakova da telo ne koristi hormon pankreasa kako bi trebalo.

Pitanje „da li možda imam insulinsku rezistenciju?“ je već prvi važan korak. Na sreću, postoje jednostavni laboratorijski testovi koji pomažu da dobijemo jasnu sliku o stanju u telu.
Osnovna analiza koja meri trenutni nivo šećera u krvi. Ako je vrednost povišena, to može ukazivati na problem sa regulacijom insulina. Jednostavan, ali važan prvi korak.
Nakon uzimanja šećerne tečnosti, meri se reakcija tela na glukozu u određenom vremenskom periodu. Ako šećer ostane visok, to je znak da telo ne reaguje kako bi trebalo.
Ovaj test pokazuje prosečne vrednosti šećera u krvi u poslednja dva do tri meseca. Koristan je za otkrivanje skrivenih problema koje klasičan test glukoze možda ne pokaže.
Analiza holesterola i triglicerida može otkriti poremećaje povezane sa insulinskom rezistencijom. Povišen loš holesterol i snižene vrednosti dobrog holesterola često prate ovo stanje.
Možda deluje bezazleno na početku, ali ako se stanje insulinske rezistencije ignoriše, posledice mogu biti ozbiljne. Vremenom se problemi gomilaju i postaju sve teži za kontrolu. Zato je važno reagovati na vreme.
Isprva nećete ni primetiti promene. Umor, pojačana glad – sve može delovati bezopasno. Ali nivo glukoze u krvi (šećera) postepeno raste, što je prvi znak da telo i ćelije više ne reaguje kako treba na hormon koji reguliše nivo glukoze.
Bez lečenja, IR vodi ka predijabetesu, a zatim i ka dijabetesu tipa 2. To znači svakodnevno praćenje, terapije i promenjen način života. Mnogo lakše je reagovati dok je još sve pod kontrolom.
Hronično visok insulin i šećer oštećuju krvne sudove, što povećava rizik od srčanih bolesti, infarkta i šloga. Zdravlje srca zavisi i od toga kako telo koristi insulin.
IR može uticati na koncentraciju i pamćenje. Vremenom se povezuje i sa razvojem demencije, pa čak i Alzheimerove bolesti. Prevencija počinje ranije nego što mislimo.
Povišen šećer oštećuje male krvne sudove u bubrezima, što može dovesti do smanjenja njihove funkcije i, ukoliko se ne reaguje na vreme, čak i do hronične bubrežne bolesti. Oštećene ćelije bubrega postaju manje efikasne u filtraciji, što dodatno pogoršava stanje.
Visok šećer oštećuje krvne sudove u oku. Vremenom može izazvati zamućenje vida, pa i slepilo. Redovne kontrole i stabilan šećer mogu sprečiti ove komplikacije.
Povišen nivo insulina može podstaći rast ćelija koje vremenom mogu postati kancerogene. U tom slučaju, povećan je rizik od nekoliko vrsta raka, posebno ako se stanje dugo ignoriše.
Kod žena sa PCOS-om, insulinska rezistencija dodatno komplikuje stvari – pogoršava hormonski disbalans, utiče na ciklus i plodnost. Kontrola insulina je ključ za ublažavanje simptoma.

Dobra vest je da insulinsku rezistenciju možete značajno ublažiti – i to bez drastičnih promena. Potrebna je doslednost u malim, svakodnevnim navikama koje čine veliku razliku za vaše telo.
Preskakanje obroka može uzrokovati nagle skokove glukoze u krvi. Umesto toga, jedite redovno – tri glavna obroka i 2–3 manje užine. U svaki obrok uključite proteine, dobre masti, povrće i integralne žitarice. To pomaže telu da stabilno koristi insulin.
Povrće kao što su spanać, kelj i brokoli bogato je vlaknima i antioksidansima. Redovno konzumiranje ovih namirnica pomaže u regulaciji šećera u krvi i jača celokupno zdravlje.
Prerađena hrana puna šećera, fruktoze i trans masti direktno pogoršava insulinsku rezistenciju. Fokusirajte se na prirodnu, neprerađenu hranu koja telu donosi pravu korist, a ne opterećenje.
Povremeni post – ili produženi razmaci između obroka – mogu pomoći telu da bolje iskoristi insulin. Nema potrebe za strogim režimima, već jednostavno izbegavajte stalno grickanje i dajte telu vreme za odmor od varenja.
Magnezijum, cink i kalijum podržavaju pravilno funkcionisanje insulina. Ove minerale unosite kroz orašaste plodove, semenke, mahunarke i zeleno povrće. Oni su važni saveznici u borbi protiv insulinske rezistencije.
Voda je ključna za pravilno funkcionisanje tela, pa i za upotrebu insulina. Pijte dovoljno vode tokom dana, a dodatno možete uživati i u biljnim čajevima. Hidrirano telo bolje reguliše šećer u krvi.
Hroničan stres i loš san remete hormonski balans i povećavaju otpor na insulin. Pronađite načine da se opustite – kroz šetnje, meditaciju ili hobi koji vas smiruje. Istovremeno, trudite se da spavate 7–8 sati svake noći.
Redovni medicinski pregledi su ključni za rano otkrivanje problema poput insulinske rezistencije, pre nego što postanu ozbiljni. Poseta lekaru omogućava pravovremeno praćenje nivoa šećera u krvi, što je osnova za očuvanje vašeg zdravlja na duži rok.
Kretanje je jedan od najefikasnijih načina da se smanji insulinska rezistencija. Svakodnevna šetnja, lagana vožnja bicikla ili joga mogu znatno poboljšati osetljivost na insulin. Dovoljno je 30 minuta dnevno da napravite razliku.

Ishrana igra ogromnu ulogu u kontroli insulinske rezistencije. Pravilnim izborom namirnica možete pomoći telu da bolje reaguje na nivo insulina i održava stabilan nivo glukoze u krvi. S druge strane, loše navike mogu pogoršati stanje i povećati rizik od dijabetesa.
Prava hrana može biti moćan saveznik u borbi protiv insulinske rezistencije. Povrće
Zeleno lisnato povrće, poput spanaća, brokolija i kelja, puno je vlakana i vitamina. Pomaže u stabilizaciji šećera u krvi i može biti deo gotovo svakog obroka.
Voće sa niskim glikemijskim indeksom, kao što su borovnice, jabuke i kruške, odličan je izvor vlakana i antioksidanata. Važno je izbegavati previše slatkih vrsta.
Integralne žitarice, mahunarke, ovsena kaša i semenke usporavaju apsorpciju šećera i pomažu da šećer ostane stabilan.
Birajte složene ugljene hidrate kao što su kvinoja, batat i integralne žitarice. Izbegavajte rafinisane proizvode poput belog hleba i testenine.
Proteini iz piletine, ribe, jaja, mahunarki i orašastih plodova pomažu da ostanete siti duže i pomažu u regulaciji šećera.
Maslinovo ulje, avokado, orašasti plodovi i riba bogata omega-3 masnim kiselinama smanjuju upalu i poboljšavaju hormonski balans.
Oni su dobar izvor kalcijuma i proteina, a lakši su za kontrolu šećera u krvi. Namirnice koje treba izbegavati
Određene namirnice mogu značajno pogoršati stanje i povećati otpor na insulin. Prerađena hrana
Često sadrži šećere, so i trans masti koje negativno utiču na šećer u krvi. Fokusirajte se na prirodne i sveže namirnice.
Gazirani napici i voćni sokovi s dodatim šećerima brzo podižu nivo glukoze. Umesto toga, birajte vodu ili biljne čajeve.
Nalaze se u brzoj hrani, pecivima i industrijskim proizvodima. Ove masti povećavaju upalu u telu i dodatno otežavaju regulaciju insulina.

Insulinska rezistencija nije problem rezervisan samo za odrasle. Može se javiti kod svakog – bez obzira na pol ili godine. Evo kako utiče na različite grupe:
Kod žena, naročito onih sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), insulinska rezistencija može dodatno poremetiti hormone, uzrokovati neredovne cikluse i povećanje telesne težine. Takođe, u trudnoći povećava rizik od gestacijskog dijabetesa. Redovne kontrole nivoa šećera i insulina su posebno važne.
Kod muškaraca, insulinska rezistencija često prolazi neprimećeno dok se ne jave problemi sa težinom, naročito u predelu stomaka. Povećava se i rizik od srčanih oboljenja. Promene u ishrani i aktivnost mogu pomoći da se stanje preokrene.
Nažalost, i deca mogu razviti insulinsku rezistenciju, naročito ako imaju višak kilograma ili jedu puno prerađene hrane. Ključ je u zdravim navikama od malih nogu: više povrća i voća, manje slatkiša, i redovna fizička aktivnost.
Dobra vest je da se ovo stanje može držati pod kontrolom i to jednostavnim koracima. Evo šta najviše pomaže:
Osnova lečenja je ishrana. Smanjite unos šećera i prerađenih ugljenih hidrata. Fokusirajte se na povrće, integralne žitarice, ribu, maslinovo ulje i orašaste plodove. Mediteranski stil ishrane je odličan izbor.
Svakodnevno kretanje pomaže telu da bolje koristi insulin. Već 30 minuta lagane šetnje dnevno može napraviti razliku. Nije potrebna teretana – važno je da se krećete.
U težim slučajevima, lekar može preporučiti lekove poput metformina koji poboljšavaju delovanje insulina. Lekovi su podrška, a ne zamena za zdrave navike.
Dodaci poput magnezijuma, cinka, vitamina D ili kroma mogu pomoći u regulaciji šećera. Pre uzimanja bilo kog suplementa, najbolje je da se posavetujete sa vašim farmaceutom.

Iako insulinska rezistencija nije bolest koja se „izleči i nestane“, dobra vest je da se može držati pod kontrolom. Promenom ishrane, uvođenjem fizičke aktivnosti i, po potrebi, uz pomoć lekova – moguće je značajno smanjiti njene efekte. Više o prirodnim rešenjima za insulinsku rezistenciju pročitajte ovde.
U mnogim slučajevima, ljudi uspevaju da vrate ravnotežu i žive bez simptoma. Ključ je u tome da ne čekate da problemi postanu ozbiljni. Male promene sada mogu napraviti veliku razliku u budućnosti.
Možda zvuči neobično, ali probiotici mogu igrati važnu ulogu i kod insulinske rezistencije. NutriBiotic Fit probiotik je osmišljen da podrži zdravlje crevnog mikrobioma a upravo creva imaju veliki uticaj na metabolizam i osetljivost na insulin.
Uz bolju ravnotežu u crevima, dolazi i do bolje kontrole šećera u krvi, manje upala i stabilnijeg hormona insulina. Osim toga, ovi probiotici pomažu varenju, jačaju imunitet i podstiču opšte zdravlje.
Ako želite dodatnu podršku uz zdrav stil života, NutriBiotic Fit može biti odličan saveznik.
NutriBioticFit – kvalitet nema alternativu

ZDRAV METABOLIZAM POČINJE PRAVIM IZBORIMA
NutriBioticFit je sinergistička formulacija sa naučno dokazanom efikasnošću u regulaciji metaboličkih funkcija, imunomodulaciji i poboljšanju crevne mikrobiote. Ima značajan doprinos u kliničkom pristupu regulaciji telesne mase i metaboličkom zdravlju.
To je stanje u kom telo ne reaguje efikasno na insulin, pa nivo šećera u krvi raste. Telo pokušava da nadoknadi to tako što stvara još više insulina. Ako se ništa ne preduzme, može doći do dijabetesa tipa 2.
Umor, pojačana glad, dobijanje kilograma (posebno u predelu stomaka), i tamne mrlje na koži – sve ovo mogu biti rani znakovi.
Ako stalno osećate umor, često ste gladni ili imate promene raspoloženja, vreme je da proverite šećer i insulin.
Povećava težinu, naročito oko stomaka. Telo ne koristi šećer kako treba, već ga skladišti kao mast.
Može se značajno poboljšati i držati pod kontrolom kroz ishranu, vežbanje i po potrebi lekove. Nije „izlečiva“ u klasičnom smislu, ali se može potpuno kontrolisati.
Može dovesti do gestacijskog dijabetesa. Ako imate insulinsku rezistenciju, važno je da tokom trudnoće redovno proveravate šećer i pratite preporuke lekara.
To je mera koliko brzo hrana podiže šećer u krvi. Hrana sa niskim GI (npr. povrće, integralne žitarice) pomaže da šećer ostane stabilan.
Proteini i zdrave masti pomažu da ostanete siti i sprečavaju nagle skokove šećera u krvi. Ugljeni hidrati treba da budu složeni polako se vare i manje opterećuju insulin.
Fokusirajte se na povrće, voće, integralne žitarice i zdrave masti. Izbegavajte šećere, prerađenu i brzu hranu.
U ranim fazama insulinske rezistencije, moguće je postići značajno poboljšanje uz promene u načinu života pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost i probiotici često mogu doneti odlične rezultate. Međutim, ukoliko lekar proceni da su lekovi neophodni, tada oni postaju osnov terapije, dok sve ostale mere, uključujući dodatke ishrani, služe kao podrška u što bržem vraćanju organizma u ravnotežu. Savetovanje sa farmaceutom može vam pomoći da izaberete dodatke koji su u skladu sa vašim životnim stilom i propisanom terapijom, kako biste efikasnije i bezbedno napredovali ka cilju.
Ostali članci

Proteini su mnogo više od hrane za mišiće, oni su osnovna građa našeg tela. Učestvuju u stvaranju ćelija, regeneraciji tkiva,

Kiseli kupus je mnogo više od tradicionalne zimnice, u pitanju je prirodna bomba zdravlja koja čuva imunitet, poboljšava varenje i

Sinbiotik je možda nova reč u svetu zdravlja creva, ali njegova ideja je jednostavna – kombinovati najbolje od prebiotika i